STUDENTI, KO VAM JE DOTURIO LISTU?! Šuplja priča blokadera o biranju kandidata pokazala da su sve vreme lagali! Znaćemo brzo KO JE I ZAŠTO TU IMAO KLJUČNU ULOGU
Osim naprasne želje da izađu na izbore (podsetimo: sve do 5. maja uveče organizatori studentskih protesta gorljivo su isticali da se oni neće mešati u politiku), ništa u vezi s tom idejom nije jasno. A dodatni potezi koje studenti vuku samo doprinose zbrci i bacaju senku sumnje na ideju protiv koje načelno niko ne može da ima ništa protiv. Zar nije upravo vladajuća stranka u decembru i januaru izlazak na birališta nudila kao način za rešenje krize, da bi studenti to odbili jer oni i politika... Znate već.
Da kažemo za one kojima je to promaklo: studenti kažu da na njihovoj izbornoj listi neće biti ni njih, studenata, ni funkcionera opozicije, nego istaknutih ličnosti, "ali isključivo onih koji su podržali proteste i blokade, i koji ispunjavaju kriterijume koje će studenti svih univerziteta takođe usaglasiti u narednim danima".
Sve to biće obavljeno za šest dana!
Prema pisanju Šolakovih medija, koji su od početka preuzeli ulogu glasnogovornika blokadera, od 8. do 14. maja studenti će kontaktirati s potencijalnim kandidatima i razgovarati s njima, potom će predati kandidature odgovarajućim komisijama, pa će se kandidati obratiti plenumima i odgovarati na pitanja studenata, zatim će se diskutovati o kandidatima, da bi na kraju studentska izborna komisija sprovela izbore kandidata.
Neko ovde ozbiljno zamajava javnost!
Univerzitet u Beogradu ima 31 fakultet, onaj u Kragujevcu 13, niški i novosadski po 14, Državni univerzitet u Novom Pazaru ima osam departmana, a visokih škola u Srbiji je 45. Brat bratu, to je preko sto plenuma koji treba da predlože svoje kandidate i da se izjasne o tuđim, odnosno da izukrštaju 250 imena za izbornu listu, i to ne bilo kakvih imena, i pronađu, ocene i izaberu najbolje. Za šest dana?!
Naravno da nema šanse!
Što ne znači da liste neće biti.
Dva su moguća objašnjenja ovog čuda…
Prvo je da su kandidati birani i liste pažljivo spremane nedeljama, i da će nam sada samo biti predstavljen plod tog tajnog rada. To, međutim, otvara nekoliko novih pitanja: ko se i kako se spremao za izbore dok je javnosti govoreno da se „studenti neće mešati u politiku“, na osnovu čega su i stekli izvestan moralni kapital? Ko će nam priznati da su nas sve vreme lagali i da su podršku koju smo im davali, najprostije rečeno, izvaćarili?
Druga mogućnost je da blokaderi pre 5. maja uveče zaista nisu nameravali da idu na izbore, da su te večeri promenili stav. U tom slučaju, jednom ćemo saznati kako se desilo da onoliko nabrojanih visokoškolskih ustanova odjednom prelomi na drugu stranu, ko je u tome imao presudnu ulogu i zašto. Elem, ako je tek 5. maja uveče doneta odluka da se ide na izbore, ako se do tada na plenumima nije pričalo o kandidatima, a već 14. maja ćemo imati gotovu listu, onda to znači samo jedno: neko je drugi, ne studenti na sto plenuma u šest dana, odlučio ko će nam biti kandidati. Prosto rečeno, studenti su imena „svojih“ kandidata prepisali.
Ko im je dao puškice? I zašto su studenti pristali na to?
I to će se jednom otkriti.
Kao što se pola veka kasnije otkrilo kako su Englezi organizovali i kome su platili da izvrši puč 27. marta 1941…